Klaun je veseo i zabavan lik. Nespretan je i pomalo smotan, često zapinje i posrće zbog čega je djeci blizak i simpatičan, a čime ujedno izaziva salve smijeha. Njegov lik smješten je točno između tragedije i komedije. Njegove kretnje su izražene i ništa u njegovoj pojavi nije umjereno ni decentno. Sama klaunova pojava urnebesno je smiješna i ostavlja dojam na djecu. Crveni nos simbolizira pijanstvo, što nikako ne podrazumijeva pijanstvo u doslovnom smislu (Spartanko baš nikad ne pije alkohol) već nespretne kretnje i smiješno ponašanje bez prevelike kontrole i racionalizma.
Tko je klaun?
Lik klauna ima povijesnu preteču u liku dvorske lude koja je živjela na dvorovima i u palačama te zabavljala plemiće. Dvorska luda je jedina imala privilegiju reći što misli, bez da za to plati glavom. Potom imamo cirkuskog klauna koji zabavlja svekoliko pučanstvo i veliki broj ljudi koji ga dolaze gledati. On je pantomimičar i ništa ne govori, služi se neverbalnom komunikacijom da prenese svoju poruku, zabavi i nasmije. Nosi jaku šminku kako bi je vidjeli i oni u najdaljim redovima publike. Potom klaun “izlazi” iz cirkusa i postaje klaun zabavljač. Postaje netko tko se približava djeci, počinje govoriti, ne nosi više tešku šminku i njegova čarolija temelji se upravo na povezanosti koju ostvaruje.
Predstave u kojima je klaun glavni lik imaju temu i radnju, ali nemaju definiran tekst. Klaun je majstor improvizacije te tekst kreira tijekom same izvedbe, vežući se na dječje reakcije. Time pojačava smijeh i veselje te čarobno kupuje dječja srca. Njegova najveća čarolija nisu trikovi ni rekviziti koje sa sobom nosi, već čarolija osmijeha koju stvara kako među djecom tako i među odraslima.
Ako razumijemo lik klauna i kakve su to predstave u kojima igra, lakše ćemo s njime poletjeti u svijet mašte u koji nas vodi te razumjeti zašto ga djeca baš toliko obožavaju.
